Sabrana Djela

Evo, dogadjaja prvog dana u skoli:

Razred smo dijelili I-11 i mi (I1m). Mi popodnevna smjena. Na samim vratima stvorila se guzva, 1. razred, pravi klinci,guzva bez veze stvorena, naravno. tu smo Baske i ja, a neki onako povisok, plavkast, krenuo na Basketa i gura i ceri se. Baske, naravno reaguje, onako dosta opasno (ne znate vi mog Basketa kad se naljuti, sve prsti, a inace, lafo, miran i cool). kad ovaj visoki ni 5 ni 6 nego glavom Basketa, onako lagano i kaze vidimo se poslije skole. mozete misliti kako smo citav dan planirali kako proci bolje u toj frci. no, nista se nije desilo. plavi visoki se nije pojavio. Ali pojavio se ubrzo u nasim zivotima kao veliki prijatelj, s kojim smo proveli fine trenutke....i, nedavno, nestao: Pokojni Role - MUSHA

Godina je, cini mi se 1990:

Umrla je baka naseg druga Tome. Naravno, svi mi smo na Barama, na sahrani. Kako obicaji nalažu, vijence, cvijece, krst nose ljudi koji su dosli na sahranu, kako se ko zadesi. E, tu nastaje smijanje (NA SAHRANI!!!). Naime, naseg dragog druga Bocka (Glavu, Bokija ili kako ga ko poznaje) zapadne da nosi krst. Kad je izasao iz kapele sa krstom u ruci, komentar naseg dragog jarana Caje je bio: !Pa, ko dade onoj SOTONI da nosi krst". Sve ostalo mozete sami naslutiti!!!!! - HALA

Moram dodati zgodu s Kiletom i profom latinskog:

Latinski nam je predavala mlada i lijepa Razija Bukva, profa za kojom je slinila sva muškadija iz razreda. Uci ona nas brojeve na latinskom, i cas tece tako sto kaže broj, mi u horu ponovimo, ona ga zapiše na tabli... i sve bi "normalno" do broja 6, kad se Kile oglasio. Kako je on gromoglasno arlauknuo: "SEEEEEEEEKKKKKKKKKKSSSSSSSSSSSSS!!!!!", sirota se Raza sva zacrvenila, smotala, okrenula se prema tabli, ispisala brojeve do 1000... ma do kraja casa nije se smjela okrenuti da pogleda nekog od nas... - MARINELA

Dario & Kile:

Znate da je medju nasom rajom bilo jako puno aktivnih sportista. Medju njima, Dario i Kile su bili reprezentativni primjerci (ostali, bez uvrede). Kao vrijedni i savjesni sportisti, na treninge su isli prije nastave, poslije nastave, a najvise za vrijeme nastave. Jednom prilikom NEKOME (hajde, neka se sam javi!!!) je palo na pamet da bi bio dobar fol da im se zamijene stvari za trening. Receno - ucinjeno (naravno da nikoga od umijesanih nije trebalo moliti da se ukljuci u ovu "akciju"!). Njih su dvojica normalno otisli na trening (Dario u "Skenderiju", a Kile na bazen na DIF-u), a mi ostali smo cekali ispred Gimnazije da vidimo sta ce se desiti. Poslije nekih pola sata pred Gimnaziju dolaze obojica (svaki iz svog pravca), vidi nas kako stojimo i u istom momentu pocinju da se prisjecaju svih, a posebno zenskih, clanova nasih familija, i to u, naravno, negativnom i seksualnom kontekstu. Zaboravih, taj dan je padala strahoticna kisa! Da ne duzim; zamisilite sami scenu u svlacionicama: Dario sa vaterpolo kapicom i plasticnim, ojacanim kupacim gacama u kosarkaskoj dvorani, a Kile u sorcu sedam brojeva vecim i u tenama broj 47-48 na bazenu!!! - HALA

Sjecam se sahrane oca Javora Butine (sad je i Javor pokojni):

covjek je bio osnivac izvidjacke organizacije u BiH pa je i sinu dao ima Javor po izvidjackom znaku (Javor bi uvijek znao reci: suti sreca da je znak javorov list zamisli da su stavili bukvin list). Elem, zove Kile u Oslobodjenje da se stavi smrtovnica sa slijedecim tekstom - DRUGU NASEG TATE i onda spisak od nas petnestak. S druge strane zena slusa onako zbunjeno i kaze: pa mozda bi bilo zgodnije da kazete CIKA BUTINI a i bas je lijepo kad vas ima toliko u porodici??? E kad je Kile ponovio: Ama, valjda mi znamo sta hocemo da pise i stavi DRUGU NASEG TATE onda smo svi prasnuli u smijeh i skontali zbunjenost doticne - PA, TATI NASEG DRUGA - KONJU JEDAN dobaci ko drugi nego Glava... E sad scena druga - sahrana. Ulazimo mi onako u redu u kapelu da izrazimo saucesce a Glava onako nehajno na izlazu, pogleda Kileta i tiho mu rece - DRUGU NASEG TATE, HA - da ste samo vidjeli to izletanje iz kapele, pritiskanje lica dlanovima, oci pune suza (od smijeha naravno) a grupa starijih gospodja koja je stajala po strani i gledala nas prokomentarisase: e ovo je da ti se srce pocijepa - gledaj kako ga zale. Ovo mora da su njegovi IZVIDJACI...- BIJELI

Evo sad mi pade na pamet dogadjaj sa exkurzije:

Kad smo bili u Umagu pronadjemo Baske i ja da imaju konji za jahanje i normalno proradi u nama ono nesto iskonsko - seljacko. Nagovorimo i Milenka da podje sa nama koji nam je odmah rekao - nisam bas najbolji ali bih volio da probam. Baske i ja smo imali dosta iskustva sa konjima (raznih vrsta) i jahanjem i poslije prva dva sata provedena u sedlu pozelimo da jasemo jos. Normalno i Milenko se totalno "primio". E sad posto je u ergeli bilo jos par konja zamole nas vlasnici da dovedemo jos raje da im se promrdaju i ostali konji. Zaletimo se mi i pitamo po raji ko zna da jase. Javi se Mara, kaze jahao je nekad davno pa bi volio opet da proba i normalno Erol sa onim svojim poznatim samokriticnim stavom: pa jebo te sta me pitas gluposti - pa ja se rodio na konju...Elem, i pri samom penjanju na konja Erol nam nije bas odao utisak "profesionalnog dzokeja" ali ipak, krenemo mi lagano i u neka doba, kad stigosmo do jedne velike poljane, pogledamo se Baske i ja, samo osinemo konje - i absolutno svi konji, kao po komandi, potrcase u galop. Nije nam palo na pamet da se zaustavimo dok ne dodjosmo do kraja livade. Okrenemo se lagano, Milenko, Mara i ovaj konjovodac prate nas u stopu a tu je i Erolov konj, samo bez jahaca...Jebi ga nije nam svejedno. Sta li se s njim desilo? Vratimo se mi nazad, kad negdje na pocetku te poljane u crvenom kombinezonu sa sleta, Erol se dize iz trave. Mi ono uplaseni jel sve u redu a Erol gleda u nas i kao: Ma sta vam je - dok sam galopirao vidio sam nesto na zemlji pa sam se samo sageo da dohvatim...Al' ga je dohvatio svaka mu cast...Zamalo mi ne popadasmo sa konja.. - BIJELI