Dalmatinska Skijasica

Tek sam pocela raditi. Februar. Najvise sam se druzila s Gordanom Sehovac, profesoricom fizike, a moja Goga, skijasica... I tako, jednog dana pocnemo mi i pricu o skijanju. Iznenadi se Goga, da Dalmatinka zna skijati i jos i da ima i opremu, pa me pozove na Jahorinu. Probam s izgovorima da nisam dugo skijala, ali ne pali nista... Ide se na Jahorinu... U autobusu to jutro, pokusam joj jos jednom objasniti da ja nisam neki skijas, ali eto mogu se spustiti niz brdo, ako idem polako. I eto nas na Jahorini, pa zica i eto nas na vrhu, a tamo, na moje zaprepastenje, pola nase skole na skijanju. I kad su me moji djaci, tek nesto mladji od mene (oni 18, a ja 23) primjetili, ni jedan od njih nece da ide; bezobrazno se smijuckaju i cekaju da vide kako ce Dalmatinka zaroniti u snijeg. Nije se moglo izbjeci, krenem ja nizbrdo i odvozim u spustu gotovo cijelu strminu. Na pola brda, osjetim kako prolijecu pored mene uz glasno odobravanje... Konacno sam na dnu brda. Doleti i Goga sva zadihana i ispali: "Koga ti zaj... da ne znas skijati? Samo ludjak ide u spustu ovu kosinu."
A ja skinem skije, pogledam Gogu, pa okolo da vidim ima li djaka, i progovorim mrtvackim glasom: "Ajme, vodi me tamo di dica uce skijati... Izgubila sam ravnotezu na po brda, samo sam Boga molila da se cila ne raspadnem ako padnem..." Sutra pukla prica po skoli da ona Dalmatinka skija spust k'o grom, a niti nosi kapu niti rukavice... A Goga je cuvala tajnu da je Lidija od pola brda svu svoju mentalnu i fizicku snagu ocajnicki fokusirala na spasavanje glave! I da je, do kraja dana, zaronila u snijeg bar 100 puta... ali tamo gdje nije bilo djaka.

Lidija Zanze -(bivsa Prof. 2. Gimnazije u Sarajevu)