ZENIT DJOZIC

Zenit je rodjen 1961. godine u Bugojnu, gdje se skolovao do cetvrtog razreda osnovne skole. Nakon toga, preselio se sa roditeljima u Sarajevo, gdje je završio OS "Vuk Karadzic", a potom Drugu gimnaziju u Sarajevu. Upisao je Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu, te zavrsio postdiplomski studij televizijske produkcije u Manchesteru. Njegova najveca radost danas je dvogodisnji sin Benjamin. Za srednju skolu ga, tvrdi nam, vezu najljepse uspomene. To je vrijeme odredilo mnogo stvari u njegovome zivotu. "To je predivno vrijeme. Isao sam u sarajevsku Drugu gimnaziju. Zanimalo me sijaset stvari. Bio sam vrlo radoznao. U najljepsem sjecanju mi je ostao dogadjaj kada je moj rad iz likovne umjetnosti pobijedio na jednom konkursu. I tada je citav grad bio oblijepljen tim plakatom koji je napravljen od mog crteza. Bio sam nevjerovatno ponosan i to mi je bila super furka, s obzirom da sam u drugim oblastima obrazovanja znacajno zaostajao. Shvatio sam da, ipak, ima neke nade za mene", kaze Zenit. Poslije je, priznaje, "iz naftalina" izvadio cijelu ovu pricu oko svog likovnog rada kad je trebalo da odluci sta da studira. "Razmisljao sam sta ja znam da radim u zivotu. Shvatio sam da je likovna umjetnost nešto sto je mozda najjaca moja strana, pa sam tako zavrsio likovnu akademiju. Smatram da je to bio pun pogodak, jer mnogo stvari koje sam tamo naucio i dan-danas koristim u poslu kojim se bavim", objasnjava Zenit. Nezaboravni srednoskolski dani Kaze da je period proveden u srednjoj skoli najznacajniji period u njegovom zivotu. "Bio sam 'ispodprosjecan' ucenik, nisam pokazivao interesovanje za oblasti koje sam smatrao dosadnim, nego samo za oblasti i predmete koji su mi bili vazni. Druga gimnazija je vrlo znacajna obrazovna ustanova u BiH. Znanje koje tamo steknete je mjerodavno. Bio sam i vani, po univerzitetima, skolovao se, isao na specijalizacije u Ameriku i Englesku. Zavrsio sam u Engleskoj postdiplomski studij. Medjutim, znanje koje smo mi u Drugoj gimnaziji stekli bilo je nesto izvanredno i na to znanje smo se uvijek mogli osloniti", tvrdi Zenit i kaže kako nije on primjer ovoga sto govori, te da je dovoljno otvoriti Monografiju Druge gimnazije i vidjeti koliko uspješnih ljudi je pohadjalo ovu školu.

Priča kako je u Drugoj gimnaziji u njegovo vrijeme bilo mjesta za djecu bogatih, politicara i mocnih ljudi, ali i za djecu siromašnih i onih koji nisu bili znacajni i uticajni. Druzenje mu je najvredniji dio srednjoskolskih dana."Veze koje ima moja generacija iz srednje skole i dan-danas su veoma jake. Nedavno smo proslavili 25 godina mature. Od 37 ljudi, koliko nas je bilo u razredu, došlo nas je gotovo 30. Ljudi su dosli sa raznih strana svijeta. Dosli su na proslavu, i mislim da, kada bi sljedeca proslava bila na Mjesecu, i tamo bi dosao skoro cijeli razred. Imamo strasno jake veze izmedju sebe i mislim da je to jedinstveno i da niko od nas u zivotu nije imao tako jake prijateljske veze", istice Zenit.

Kaze da su njegova prijateljstva iz srednje skole rezultirala mnogim znacajnim stvarima, od pokreta "Novi primitivizam", "Top-liste nadrealista", grupa "Zabranjeno pusšenje" i "Crvena jabuka". Prisjeca se kako je nastao prvi bend, te ekipe Elvis J. Kurtović.

"Mirko Srdic alias Elvis J. Kurtovic napravio je bend, a u komsiluku je bio Jasmin Kurtovic, veliki ljubitelj rock and rolla. Kad se Jasmin ozenio i dobio sina, odmah mu je dao ime Elvis, a to je raja iz 'Nadrealista' odmah uzela na zezanciju da mu je dao ime po legendarnom pjevacu, tako da su tom bezimenom bendu u toj kosevskoj garaži dali ime Elvis Jasmina Kurtovic. I tu je doslo do potpunog ludila, Jasmin Kurtovic ih je tužio i sud je zabranio upotrebu tog imena, ali ovi ga vise nisu pisali kao Jasmina, vec su to J (dzej) pretvorili u J (dzi), kako ne bi asociralo na komsiju Jasmina. Nakon nekoliko godina se Jasmin preselio sa Koševa na novoizgradjenu Dobrinju, a Elvis J. Kurtovic i njegovi 'Meteori' su postali popularni sa nekoliko snimljenih pjesama, kao sto su 'Hajle Selasije', 'Oh, kako ljubav boli', 'Kad se babo vrati kuci pijan' i 'Dabogda crko Rock and Roll'", kaze Zenit.

"Nadrealisti" su rodjeni spontano A iz druzenja male grupe srednjoskolaca nastao je jedan od najboljih i najiskrenijih proizvoda bivse Jugoslavije. Nastali su neponovljivi "Nadrealisti". Potpuno spontano, kaze Zenit. "Nismo se mi okupili s razlicitih strana, kao neki profesionalci koji se okupe i kazu: 'E, sad cemo mi napraviti nas projekat.' Bili smo mladi ljudi koji su se sastali po nekakvom afinitetu. Volio sam da se družim sa Sulom, Neletom, Elvisom, pokojnim Parom (Dražen Ričl). To je bila prava privilegija. Bilo nam je interesantno i ludo. Zivot nam je bio pun i divan. 'Nadrealisti' su se razlikovali od nekih danasnjih 'multitalenata'. Sad imate neku komisiju, pa ona odabira. I to ima svoj smisao, ali ovo nase je bilo jednostavno. Okupili smo se, bili smo bliski u kreativnom i svakom drugom smislu. Super smo funkcionirali i uzivali smo u svemu tome, pravili smo muziku, skeceve... To je do te mjere bilo dobro da je i dan-danas ta furka nas zivot", priča Djozic.