IVO SEREMET

Ivo Šeremet započeo je svoj životni hod s dvadesetim stoljećem, s njim se uspješno nosio sve do početka posljednje dekade kada se njegov korak umorio, i zastao na dosta dugoj stazi. Možda je bard naslutio vihore koji dolaze, pa se na vrijeme sklonio, ili je smrt htjela da ga odnese i poštedi prizora koji su strašniji i od nje same. U svakom slučaju, Ivo je odživio život, zaokružio svoje vrijeme i otišao tiho, mirno.

Kuća Ivinih roditelja, Stipe i Kate rođ. Granić, nalazila se u Livnu, na mjestu gdje se sada nalazi kuća Rahmije Jahića (Ulica M. Marulića). U njoj je Ivo rođen 13. veljače 1900. godine. U Livnu je proveo djetinjstvo i završio osnovnu školu. Obitelj Šeremet preseljava 1912. u Sarajevo, gdje Ivo pohađa Veliku realku. Poslije Prvog svjetskog rata (1919.) odlazi u Zagreb, a potom u Beč i Krakov, gdje završava slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti. Od 1928. živi u Beogradu, od 1941. do 1948. u Zagrebu, a potom se vraća u Sarajevo, i ondje ostaje do kraja života. U Sarajevu je utemeljio Umjetničku galeriju BiH (1959.), u republičkim kulturnim centrima otvorio njezine ekspoziture. Utemeljitelj je i Umjetničke kolonije u Počitelju. Od 1967. bio je dopisni, a od 1973. godine redovni član ANU BiH.

Od prve Šeremetove izložbe u Sarajevu 1926. do posljednje (za života) također u Sarajevu 1980. godine prošlo je više od pola stoljeća.