Sarajevo

Sarajevo - Puzle

000 00:00

Clanak jedne zagrebacke novinarke o Sarajevu..!

Ko je barem jedanput posjetio taj grad nije mu mogao odoljeti. A sta da tek kazemo mi koji smo u njemu odrasli? Redovne setnje po Vase Strase (Vase Miskina ulica) od vjecne vatre pa do Carsije. o se ne moze zaboraviti. Miris cevapa na Bas Carsiji, hladovina u ljetnim danima u Morica Hanu, a tek Stakino pecenje, tufahije, srpska snita i havana. Jos da pomenem pljeskavicu sa kajmakom i burek. A onda Trebevic (voznje zicarom), Jahorina, Vrelo Bosne, pa opet tamo pastrmka...uh.. pa palacinci sa orasima.

E, od sveg ovog podsjecanja covjeku da podje voda na usta...! Merak je bilo otici i u nas zemaljski muzej u Sarajevu, u Galerije, Pozoriste... Pa voznja fijakerom do Vrela Bosne sa Ilidze, Skijanje na Jahorini, Bjelasnici... a onda mjesta gdje smo isli - Kafici, Diskoteke…, samo su ostale slike...Lijepe slike..! Sarajlije su poseban narod. Prihvataju svakog, i stranca i putnika i dosljaka. Jedinstven grad, Nema nijednog slicnog njemu! Grad mijesanih civilizacija, kultura i religija. Brega, Kemo, Davorin, Kusta i mnoge druge znane i neznane sarajlije ostace zauvijek u nasim srcima i sjecanju.

Sarajevo je glavni i najveći grad Bosne i Hercegovine. Nalazi se na rijeci Miljacki, desnom pritoku Bosne, u istočnom dijelu sarajevsko-zeničke kotline. Prema popisu stanovništva 2013. godine, Grad Sarajevo ima 275.524 stanovnika, a prema procjeni iz lipnja 2019., taj broj se spustio na 274.879 stanovnika. Sarajevo je najveći grad u Bosni i Hercegovini i istaknuti kulturni centar u Jugoistočnoj Europi. Grad je poznat po svojoj tradicionalnoj kulturnoj i vjernoj raznolikosti, sa pripadnicima islama, pravoslavlja, judaizma i katolicizma. Zbog svoje duge i bogate povijesti i pripadnosti, vjerskih i kulturnih raznolikosti, Sarajevo se ponekad naziva "Jeruzalem Europe".

SARAJEVO ISTORIJA
OSMANSKO DOBA
AUSTRO-UGARSKO DOBA
FOTOS
PANORAME
3D Panorame
VIDEOS

PRAISTORIJA

Jedno od najznačajnih i najvećih neolitskih nalazišta na Balkanu je na Butmiru u Sarajevskom polju. Njegovi su prastanovnici živjeli od 2400.-2200. g.p.n.e., i bavili su se stočarstvom, zemljoradnjom i lovom. Pri arheološkim istraživanjima (1892.-1895.), otkriveno je 95 zemunica sa nalazima kamenog oružja i keramičkog posuđa, dekorisanog spiralnim motivima, kao i figurine (ljudske i životinjske). Na Zlatištu, Debelom brdu i Souk bunaru nađeni su ostaci brončanog doba, dok je Gradac kod Kotorca (koji pominje i Konstantin Porfirogenet u djelu: "De administrando imperio"), jedno od najvećih nalazišta metalnog doba sa gradinama gdje su bila naselja. Najveća ilirska gradina sa nalazima oruđa, posuđa, oružja, kopalja i ostalog je bila na Debelom brdu.

RIMSKO DOBA

Najveće nalazište antičke kulture u blizini Sarajeva je na Ilidži. To je banjsko lječilište municipalnog ranga, nalazilo se na značajnoj komunikaciji Via Argentaria - Narona, odnosno komunikaciji koja je povezivala Podunavlje i Gornje Podrinje sa Jadranskim primorjem. Prema nepotpunom zapisu nađenom na arheološkim kamenim ostacima "Aquae S…" misli se da je nosilo naziv "Aquaurum Sulphurae ili Sulphuratae" (sumporna banja). Pored kamenog materijala i arheoloških ostataka banjskih objekata, pa čak i sistema grijanja, nakita i novca tu su nađeni i posebno vrijedni podni mozaici. Postoje indicije da je na Ilidži bio i hram posvećen Apolonu Tadenu. Osim toga, dijelovi rimskog naselja nađeni su na Debelom brdu gdje je bio rimski refugij. Na prostoru od Marijin dvora do ušća Koševskog potoka bila je rimska aglomeracija. Na lokalitetu u blizini Vrbanja mosta pronađeni su ostaci dviju ciglana sa crijepovima i pečatom "maximina" i constantina".

SREDNJI VIJEK

Prema dokumentu koji je potpisao Bela IV 20.04.1244. g. sarajevski kraj je pripadao župi Vrhbosna, u kojoj je bila crkva Sv. Petra, (1239.) kao sjedište biskupije, a fragment oltara sa tekstom "Apostoli Petri Verbos" (nensi) je sačuvan. Crkva je vjerovatno bila na lokalitetu u blizini Brdo džamije. Samo naselje Vrhbosna, nastalo je oko 1270. ali se izričito spominje u pisanim dokumentima 1379. g., kada je ova oblast došla u vlast moćnog feudalca Pavla Radenovića, a kasnije vlastelinske porodice Pavlovića. Središnja utvrda Vrhbosne bio je stari grad Hodidjed. Postoje indicije da se ovaj stari grad nalazio na lokalitetu današnje Bijele tabije. Na širem prostoru oko Sarajeva nalazi se 212 lokaliteta sa 5000 stećaka. Na prostoru sela Brodac izgradiće u XV vijeku veliki broj objekata Isa-beg Ishaković, dok je prostor oko ušća Koševskog potoka bilo mjesto srednjovjekovnog trgovišta (U) Tornik, a koje se u Isabegovoj vakufnami zove Atik Varoš ili Stara Varoš.

TABIJA

U vrijeme bosanske nezavisnosti, stari grad Hodidjed na području Sarajeva prvi put se spominje 1434. Ova tvrđava (tabija) je podignuta za vrijeme ottomanskog carstva. Međutim, nakon razaranja koje je sprovodio princ Eugen Savojski (1697), tvrđava je radikalno rekonstruisana (1729/1739). Tri tornja sa kapijom (kapi-kule) (Širokac, Ploča i Višegrad), baš kao i pet kapija (tabija) su sagrađene u to vrijeme. Naročito su značajne bijela i žuta tabija, sagrađene 1809.

BIJELA TABIJA

Bijela tabija predstavlja isturenu tačku u sklopu bedema starog Vratničkog grada, koja dominira istočnim, prirodnim ulazom u grad. Postojeća istoriografija grada pretpostavlja da se ovdje nalazi lokacija srednjovjekovne tvrđave. Na najstarijim vidljivim dijelovima utvrde još nalazimo tragove vrijedne arhitektonske plastike u kamenu. Gornji dio Tabije u krupnim kamenim blokovima nastao je u austro-ugarskom periodu. Bijela Tabija je, kako s aspekta graditeljstva tako i istorije, najvrijedniji fortifikacioni objekat u okviru Vratničkog grada, neophodno je da joj se da prioritet u preduzimanju mjera zaštite. Sagrađena je 1809. godine.

hanovi i karavan saraji

Služili su za smještaj putnika i robe. Karavan-saraji su nudili besplatan trodnevni boravak. U Sarajevu je bilo 1878.g. 50 hanova, od čega 45 na području grada. Prvi je izgrađen Kolobara han (1462.g.), koji je mogao primiti 400 ljudi i 35 konja. Poslije velikog broja požara porušen je 1935. g. Tu je bio Gazi Husrev-begov - Tašlihan, uz istoimeni bezistan. Tašlihan je izgrađen u prvoj polovini XVI vijeka, a prvi put se u dokumentima spominje 1555. g. Bio je pokriven bačvastim svodom. Teško je oštećen u požaru 1697.g. Poslije požara 1879.g. nije obnovljen, a porušen je 1912. g. Postoje ostaci u bašti hotel "Evropa". To su zatim bili Morića han, Skenderpašin karavan-saraj, Kemalbegov karavan-saraj, hadži Beširov, Pehlivanov i Despića han, te brojni drugi.

Morića han je po svojoj veličini (44,5/38,5) posebno značajan. Unutrašnje dvorište opasuju u prizemlju štale i magaze a na katu dva reda soba nanizanih su duž pokaldrmisanog hodnika. Adaptiran u ugostiteljski objekat sa različitim sadržajima 1985.

GAZI HUSREV-BEGOV HAMAM

U Sarajevu je bilo u XVI vijeku sedam javnih banja. Gazi Husrev-begov hamam izgrađen je 1537.-1539.g. Banja je imala žensko i muško odjeljenje, gdje su u XIX vijeku izgrađeni i bazeni za ritualno pranje Jevreja. Hamam je izgubio svoju funkciju poslije prvog svjetskog rata, da bi bio adaptiran u ekskluzivni noćni bar poslije drugog svjetskog rata. (Teško je oštećen poslije rata 1992./95.), Postoje ostaci i Firuz-begovog hamama na Baščaršiji.

SAHAT KULA

Zbog potreba obavljanja pet dnevnih molitava u Osmanskom carstvu se počinju graditi sahat - kule, na kojima se postavljaju javni satovi. Sarajevska sahat-kula je bila jedna od najviših, ali i najljepših u Bosni i Hercegovini. Nastala je u XVII vijeku, a poslije požara 1697. godine je obnovljen kao i 1762. Poslije austrougraske okupacije dograđene su gornje zone objekta, a sahat su donijeli sarajevski trgovci iz Londona.

BEZISTANI

Prvi bezistan sagradio je u prvoj polovici XVI vijeka Mehmed-beg, sin Isabega Ishakovića, uz Kolobara han, koji je 1697. u pohodu Eugena Savojskog izgubio kupole i dobio krov, a 1842. porušen, Gazi Husrev-beg bezistan nastao je u prvopj polovini XVI vijeka a prvi put se u dokumentima spominje 1555.g. Dug je više od 105 i širok 19,5 m sa 52 dućana, presvođen bačvastim svodom. U gradnji su učestvovali dubrovački majstori. Danas ga u Sarajevu zovu "Dugi bezistan" i služi kao trgovački prostor. Brusa bezistan napravio je veliki vezir Rustem-paša 1551.g., a služio je za prodaju svile, koju je sam osnivač proizvodio u Bursi.

Bezistan je pravougaone osnove (29,5/20,5), građen od kamena i pokriven sa šest kupola i dvije manje kupole. Imao je veći broj dućana u unutrašnjosti, a opasivali su ga dućani izvana. Objekat je teško oštećen u ratu 1992/95., a sada se vrše radovi na adaptaciji u Muzej grada Sarajeva.

DAIRE

Zbog opasnosti od požara građene su masivne, kamene magaze, a kako su često okruživale dvorište, nazvane su daire (daira = arapski krug, kružnica). U Sarajevo je bilo nekoliko daira. Poznate su dubrovačke daire u ulici Halači, koje su gradili dubrovački majstori, po čemu su i nazvane. Izgradio ih je 1776. g. trgovac Hadži Ibrahim. Imala su 9 magaza. Tu je ugostiteljski objekat od 1965. g. Teško oštećene u ratu 1992/95.

GAZI HUSREV-BEGOVA BIBLIOTEKA

Ova biblioteka je jedna od najstarijih biblioteka u Evropi. Posjeduje fond od 50.000 knjiga, rukopisa i arhivskih dokumenata, na arapskom, turskom i perzijskom jeziku. Posebno su značajni rukopisi na turskom jeziku (nekoliko hiljada) značajni za proučavnje političkih, društvenih, kulturnih i ekonomskih prilika u osmanskom dobu.

KUĆA ALIJE ĐERZELEZA

Ova kuća se nalazi u Sagrdžija mahali i vjerovatno je najstarija kuća u Sarajevu. Predstavlja tip bogate esnafske kuće. Uz nju je vezano ime junaka naše narodne epike Alije Đerzeleza. Sačuvala je svoju autentičnost kako u dispoziciji, tako i u konstrukciji, a dispoziciju čine, haremluk i selamluk. Kuću okružuju dvije avlije, muška i ženska i velika bašća. Prizemne prostorije su služile za zimski boravak i nešto su zatvorenije dok su prostorije na spratu - divanhane, kamerije, čardaci - služile za ljetni boravak i one su otvorenije i orijentisane prema panorami grada. Zidovi su od ćerpića ukrućeni drvenim hatulama.

SVRZINA KUCA

Svrzina kuća je primjer bogate begovske kuće, a nalazi se u Glođinom sokaku. Potiče iz XVIII vijeku i građen je u nekoliko etapa. Među sačuvanim kućama ove vrste, ona je jedna od najizrazitijih primjera bosanskih kuća sa razvijenom osnovom prema avlijama, ženskoj i muškoj. Tu su i haremluk i selmluk, halvati, čardaci, magaze, kamerije i "ćoškovi" i ljetna kuća, sa musandrama i sećijama, sve ograđeno zidovima, koji zaštićuju intimni porodični život od vanjskog bučnog sokaka. Sanirana i obnovljena je kao depadans Muzeja Sarajeva.

POŠTA

Plan za Vojni telegraf i poštu, nejreprezentativniju palatu austro-ugarskog perioda, projektovao je arhitekt Josip pl. Vancaš (1907.-1909.). Autor brojnih arhitektonskih ostvarenja Sarajeva, Vancaš se ugleda na bečku Poštansku štedionicu, ostajući dosljedan klasicističkom prostornom konceptu. Fasade raščlanjuje sistemom pilastara i prozorskih otvora, ukrašavajući ih secesionističkim floralnim motivima. Najvrijedniji dio palate bila je šalter sala koja se isticala svojim proporcijama i bogatom arhitektonskom plastikom.

ZEMALJSKI MUZEJ

Zemaljska Vlada osnovala je Zemaljski muzej 1888. godine, a čije su zbirke prenesene u novu zgradu 1912. koju je projektovao Karlo Paržik. Ovaj uvaženi arhitekt Sarajeva, plasirajući historijske stilove na javnim is tambenim objektima, ostvaruje kompleksom zgrada Zemaljskog muzeja, objekta sa posebnim vrijednostima. Simetrična kompozicija četiri paviljona, gdje svaki ima posebnu postavku, formiraju unutrašnji atrij sa botaničkom baštom. Ti objekti, iako samostalno, povezuju se terasama i stvaraju čvrstu prostornu i harmoničku cjelinu. Čitav kompleks nosi karakteristike neorenesansnog stila. Teško je oštećen u ratu 1992./95.

ZGRADA ZEMALJSKE VLADE

(danas zgrada Predsjedništva BiH)

Izgrađena je po projektu arh. Josipa pl. Vancaša 1884/85. Objekat je građen u blokovskom sistemu sa unutrašnjim dvorištem. Arhitektura objekta izražava duh neorensanse. Zgrada je građena po ugledu na velike firentinske palate (Palata Medici - Ricardi), čije fasade ukrašavaju rustikalno obrađeni kvaderi i arhivolte oko prozora. Istog koncepta u neorenesansnom stilu izgrađena je još jedna zgrada Zemaljske vlade danas Direkcija željeznica i MIP po projektu arh. Paneka 1895. g., a zatim treća zgrada (danas uprava Kantona Sarajevo), projekat iz 1902.-1904., arh. Karla Paržika

NARODNO POZORIŠTE (DRUŠTVENI DOM)

Objekat je sagrađen po projektu Karla Paržika 1897/99. g. u stilu i neorenesanse. Svojom dispozicijom i arhitekturom on je osigurao formiranje jednog od prvih gradskih trgova Sarajeva. Prve pozorišne predstave raznih putujućih družina bile su u ovom objektu, da bi poslije I svjetskog rata osnovalo se prvo pozorište, a poslije II svjetskog rata i Sarajevska opera. Danas posebnu ulogu ima u pozorišnim događanjima institucija MESS-a..

VIJEĆNICA

Vijećnica po svojim prostorno-plastičnim vrijednostima i arhitektonskom sklopu, kao i urbanom značaju zauzima visoko mjesto na ljestvici najznačajnijih objekata Sarajeva i postala je njegova prostorna markacija. Nastala je krajem prošlog vijeka na kraju Baščaršije, na zanimljivoj parceli u obliku trokuta, projektovao ju je 1892. Alexander Wittek, koji je i započeo gradnju.

Projekat je kasnije izmjenio i dopunio Ćiril Iveković u neomaurskom stilu oslanjajući se posebno na arhitekturu Memluka u Kairu, kao i Alhambru u Španiji. Svečano je postala Vijećnicom 1895. Kao Nacionalna biblioteka, izložena je bila velikom granatiranju i teško je oštećena u ratu 1992/95.g.

PANORAMA SARAJEVA IZ 1889 GODINE

SARAJEVO SLIKE

SARAJEVO NOCU

SARAJEVO - FOTOS 2013

Dieser Inhalt kann leider nicht angezeigt werden, da Sie der Speicherung der für die Darstellung notwendigen Cookies widersprochen haben. Besuchen Sie die Seite Datenschutzerklärung, um Ihre Cookie-Präferenzen anzupassen.

Diesen Cookie zulassen