Prepisivac

Prvi je dan skolske godine.U predzadnju klupu do prozora smijestio se crnomanjasti momak. Izgledalo je kao da ga ne zanima sta se desava u razredu.Pogled mu je lutao po skolskom dvoristu i okolnim ulicama,cak i kad je nastala neobicna tisina jer se na vratima razreda pojavio profesor,za kojeg sam pomislio da ce sigurno predavati matematiku ili bar fiziku.Crni okvir naocala sa visokom dioptrijom,dominirao je na velikoj procelavoj glavi.Zdepasto tijelo,utrpano u tamno odijelo,sa jednim krajem kosulje,koji je virio iz preuskih pantalona,ukazivalo je na moju predpostavku,on je matematicar.
Spustivsi dnevnik na stol,prestavio se ugodnim glasom,"ja sam profesor geografije".U razredu je zazamorio smijeh.Jedino crnomanjasti momak i dalje je odsutno gledao kroz prozor. Geograficar mu pridje,"da se upoznamo,ja sam Dusko...". "I ja sam izusti" momak. Nista vise nije rekao.Za njega je ovaj razgovor bio zavrsen.
Vremenom sam ga bolje upoznao.Neobicno skrt na rijecima,za razliku od njegovih pisanih radova,koji su predstavljali savrsenstvo pisane rijeci. Profesorica je svaki put isticala njegov stil pisanja. Hvalila je izuzetno ljepe sastave i trazila da analiziramo recenice, koje su izlazile ispod njegovog pera. I danas se sijecam recenice,"radjalo se golo i ruzicasto jutro,a nije se ni zarumenilo od stida".Tako je on poceo opisivati jedno proljetno jutro.
Ponekad se na licu profesorice Lagumdjije primijecivala nevjerica.Vrtjela je glavom,ne usudjujuci se otvoreno reci svoju sumnju. Pri kraju skolske godine on je napustio skolu.Odselio je u drugi grad.Na rastanku mi je pokazao staru pohabanu knjigu"Antologija Ceske knjizevnosti".
"Iz ove sam knjige prepisivao pismene radove". Crvenilo mi obli lice.Osijecao sam se neprijatno.Zasto je bas meni morao to reci? On nastavi,"kad odem reci profesorici,mada mislim da ona vec sve zna".

P.Karabatkovic