Zeljko Bebek..!

Zeljko Bebek..!

Zeljko Bebek je ro en 16. decembra 1945. u Sarajevu. Bio je peva i ritam gitarista Kodeksa ezdesetih, kada upoznaje Bregovi a. Po etkom osamdesetih Bregovi je pozvao Bebeka da peva s njegovom novom grupom Jutro, koja se ubrzo transformisala u Bijelo dugme. Bebek je nastavio karijeru kao peva i povremeni bas gitarista Bijelog dugmeta od 1974. do 1984. Solo album Skoro da smo isti snimio je 1978.
Rodio sam se u Sarajevu 1945. godine, od oca Zvonimira i majke Katarine. Bilo je to vrijeme op eg siroma tva nakon onog rata. Dru io sam se sa svojim vr njacima iz ulice i kvarta, igrao malo rukomet, malo nogomet. No, nisam imao uslove da me netko negdje uklju i da ozbiljno treniram. Igrao sam se i u ivao u igri. U to sam vrijeme obo avao Vladimira Bearu kao golmana. Mogu re i da je on bio moj prvi i mo da jedini idol u ivotu, i kao ime i kao profesija. Negdje 1955. godine, kada sam imao deset godina, prvi put sam po eo da se bavim nekom aktivno u izvan kole. Uklju io sam se u sportsko dru tvo Partizan i po eo da se bavim gimnastikom, to mi je kasnije, kada sam po eo da se bavim stvarima koje su zahtijevale takvu kondiciju, pomoglo. I kada sam pre ao u gimnaziju, gimnastika je ostala moje zanimanje broj jedan.
Usna harmonika je bila moj prvi muzi ki instrument. Dobio sam je jo u osnovnoj koli. Nau io sam na njoj da odsviram neke poznate pjesme pa mi je profesor pjevanja preporu io da uzmem i neki i ani instrument. Po eo sam s mandolinom, a onda s gitarom. Oca sam uspio da nagovorim da mi kupi gitaru. O pjevanju kao ne em to e biti moja budu nost u to vrijeme nisam ni pomi ljao. Znao sam da otpjevam neke pjesme koje sam nau io od majke koja je lijepo pjevala i od koje sam naslijedio taj talent. Svi ale su mi se talijanske i meksi ke pjesme koje su tada bile popularne. Rano sam odlu io da sevdalinka nije pjesma kojoj bih se posvetio - ni kao pjeva , ni kao svira . Bio sam odu evljen Polom Enkom, njegovom Dajanom i drugim hitovima. U gimnaziji sam se uklju io u klub u kojem je karijeru zapo eo i Kornelije Kova . Do tre eg razreda gimnazije bio sam neodvojivi dio zabave i glazbe u koli i u ivao u tome. Tada su me pozvali iz dosta cijenjene sarajevske grupe Kodeksi da kod njih pjevam i sviram gitaru, to je zna ilo moj prelazak na profesionalno bavljenje glazbom. Izvodili smo repertoar koji je odgovarao acima i studentima, ali smo poku ali na i i neki drugi izraz - izabrali smo rokenrol. Birali smo pjesme koje e privu i novu publiku, koja je do tada odlazila kod drugih. Dobili smo prostor u FIS-u (Fiskulturnom domu) i to je postala druga najbolja plesna sala u Sarajevu, pored Sloge.
Kada sam se vratio iz vojske Goran me je ekao. Iz benda smo bili ostali samo nas dvojica. Predlo io sam mu da on i ja idemo dalje. Zato sebe smatram osniva em Bijelog dugmeta i veoma mi je te ko kada me pitaju kako mi je bilo uz Gorana koji je uvek bio grozan diktator u bendu. esto moram da obja njavam da nije bilo tako, da smo Goran i ja zaista bili skloni jedan drugome do besvesti, da smo jedan u drugoga imali beskrajno povjerenje. Mada sam nekada prihva ao kompromise i pjevao neke njegove pjesme koje nisam smatrao kvalitetnim.
Nakon dva neuspjela braka, iz kojih imam dvije k erke, dogodila se velika ljubav i brak sa sada njom suprugom Ru icom. Kada sam je 1997. godine upoznao u jednom klubu u Posu ju, nisam bio svjestan da po inje mo da najljep e razdoblje mog ivota. Bila je jo u enica i uskoro postala studentica u Splitu. U po etku smo se sastajali tajno, a onda u romanti nom stilu vjerili u Veneciji i u jo romanti nijem stilu vjen ali u Dubrovniku. Bili su prisutni samo njezini roditelji i bra a, moja k er iz prvog braka i na i kumovi. Provozali smo se jednim oldtajmerom preko Straduna, popeli na Min etu, vjen ali, zidinama si li do Porporele i brodom napravili ir oko Lokruma. Bilo je jugo, veliki valovi, brod se ljuljao, na njemu se sve prevrtalo i lomilo, morali smo piti iz fla a koje smo dr ali u rukama, ali smo svi bili izuzetno sretni i raspolo eni. Ru ica i ja smo u me uvremenu dobili sina Zvonimira i k erku Katarinu (koji su dobili imena po djedu i baki). I njih vodimo sa sobom na mojim turnejama po svijetu, a bili su sa nama i na koncertima obnovljenog Bijelog dugmeta u Zagrebu, Beogradu i Sarajevu, koje je 2005. godine organizirao Raka Mari . Jeseni su uvijek radne, zime provodimo u na oj ku i na Kupresu, a ljeta na brodu na moru. Meni je bilo va no da mi i moje starije k eri budu podr ka i da razumeju da Ru ica nije nikome konkurencija, nego da je ona moj ivotni san, na sre u, ostvareni san. Izvor: Blic


QR Code

PRAVI EURO


2. Gimnazija



BLOG - IV-7...!



Dogadjaj / Anegdota

Znate li neku interesantnu pricu, dogadjaj ili anegdotu iz zivota II. Gimnazije..???


Sitemap | Deutsch | Impressum | Kontakt..!